Goli otok, površine oko 4,7 km2, nalazi se u Velebitskom kanalu, smješten između otoka Raba, Sv. Grgura i Prvića. Samo ime već puno govori o izgledu ovog otoka. Zajedno sa susjednim otokom Sv. Grgurom dio je vapnenačkog masiva koji se proteže paralelno sa Kamenjakom (408 n/m ) na otoku Rabu i otokom Prvićem. Sjeverna obala otoka je gola i nepristupačna, a dubina mora uz samu obalu je oko 30 m. Južna i jugoistočna obala otoka također je siromašna zelenilom, ali je bogata uvalicama od kojih je najveća uvala Mala Tetina.

Otok je sve do novijih vremena bio nenaseljen. U Prvom svjetskom ratu Austrougarska je na Goli otok internirala ruske zarobljenike s Istočne fronte. Od godine 1949.  na Golom se nalazila zloglasna kaznionica hrvatskih političkih zatvorenika, posebno pristaša staljinizma i onih koji su isticali hrvatstvo, a kasnije su na otoku kaznu izdržavali i kriminalci te teški mladi delikventi.

Na Golom otoku, koji popularno nazivaju «hrvatskim Alcatrazom» kažnjenici su obavljali najteže fizičke poslove, radilo se u kamenolomu, ljeti na temperaturi 35 do 40 °C i zimi šibani zamasima senjske bure. Bilo je to «stratište duha» na kojem se gubilo svako dostojanstvo ali i živote. Većina zgrada kaznionice smjestila se između uvale Mala Tetina i uvale Melna koje su postale nijemi svjedoci tužne prošlosti otoka. Goli otok je kao kaznionica ukinut 1988. godine.

Susjedni otok Sv. Grgur, udaljen samo jednu milju, dijeli istu žalosnu sudbinu kao i Goli otok. Nakon Drugog svjetskog rata na otoku se do 1964. god nalazio zatvor za političke zatvorenike koje je osudio vojni sud i ženski zatvor, koji se nalazio sa sjeverne strane otoka.